Ljubav ne obitava tamo gdje stanuje Strah
Ne patimo zbog ljubavi, patimo jer se ne volimo. Patimo jer tražimo u drugima pažnju koju smo očekivali od oca, brigu koju smo tražili od majke.
Postali smo odrasli a nismo bili djeca. A sada u vezi dovodimo tu uskraćenu djecu, onu djecu koja nisu mogla plakati i utješiti se. Dovodimo onu djecu koja su se htjela naljutiti, ali su vikali na njih. Ona djeca koja su htjela slobodno trčati i bila su kažnjena. Ona djeca koja su htjela da ih dočekaju ali nije bilo vremena.
_jeste spremni na mimoilaženje_?
Nećete izgubiti ništa
Ako me mimoiđete
Nećete izgubiti ništa
Jer ništa o meni nećete znati
Čak i ako me ovlaš
Pozdravite na cesti
Ili dotaknete neku temu
O kojoj svi umiju pričati
Nećete ništa izgubiti
Ako me i odsanjate
Pod velovima svoje svijesti
Pa me usput zagubite
Opet nećete
Izgubiti ništa
Jer to neću biti ja
Al' ako me zaustavite
U koraku
U misli
U riječi
U pogledu
I usmjerite sebi
Izgubiti će te onaj svoj dio...I_
_jeste li Spremni na mimoilaženje