"Tko smo?"
Sve što mislimo, govorimo, pokazujemo je informacija o nama, tj.izraz je onoga tko smo odlučili da jesmo...
...svaki čin je čin samodefinicije.
Je li to bitno? Je li nam važno definirati sebe?
To je razlog zašto smo 'došli ovamo'!
Ono što smo nije rezultat bacanja novčića, nego je najvažnija odluka koju ćemo ikada donijeti.
Ajmo reć da je svatko od nas toliko velik da nitko nije veći od drugoga...
_Šum u komunikaciji_
Računala su napravljena na sliku i priliku svoga tvorca - čovjeka. Naš je mozak, iako mekan i masan, poput tvrdog diska. Rađamo se s nekoliko predinstaliranih programa a sve ostale aplikacije skidamo i ažuriramo svakodnevno tijekom života. Memorija se postupno puni. S vremenom je sve manje prostora na disku a informacija je sve više. Zbog toga smo skloni zaboravljati. Nečeg smo svjesni, no velik dio je potisnut u podsvijest, nešto kao dark web do kojeg je teško doprijeti. Počinjemo slaganje osobne konfigiracije s onim najosnovnijim spoznajama o sebi i svijetu a onda s vremenom upijamo raznovrsna iskustva. Sve riječi koje smo čuli, tjelesna iskustva koja smo doživjeli, sve ono što smo vidjeli, naučili tijekom školovanja, sva glazba, filmovi, slike i knjige postaju dio našeg osobnog softwarea pomoću kojeg onda procesuiramo svijet oko nas. Svaki čovjek na svoj jedinstven način skuplja i kombinira brojne aplikacije. O bogatstvu i broju tih aplikacija ovisi i u kojoj mjeri ćemo doživljavati bogatstvo vanjskog svijeta. Sve je u svojoj osnovi naravno binarno, 0 i 1, sve se kreće među krajnostima, da i ne, svjetlost i tama, toplo i hladno, da ne nabrajam. Software treba održavati, nadograđivati, otklanjati bugove, instalirati antivirusne programe. Treba biti u skladu s te(hn)ološkim napretkom koji nam se nameće i učinkovito otklanjati sve probleme i prijetnje koje stižu s raznih strana. Uglavnom, onako kako smo složili vlastitu konfiguraciju, tako i u toj mjeri percipiramo svijet. Kad je u pitanju komunikacija dvoje ljudi, komuniciramo preko naših bioloških i psiholoških aplikacija, vlastitim računalnim jezicima. Ta će komunikacija, dakle razmjena određenih informacija, teći prohodno i odvijati se neometano ukoliko imamo kompatibilne programe za čitanje pojedinih vrsta datoteka. Ako ti netko šalje sliku u PDF-u a ti imaš samo program koji očitava JPEG, ili obrnuto, onda se ta slika neće moći otvoriti i dolazi do šuma u komunikaciji. Tada nastaje problem i svaka je interakcija ograničena ili čak potpuno onemogućena. Sve se na kraju krajeva svodi na to da je bitno pronaći ljude koji koriste što više sličnih ili istih programa kao i ti.