U jednom trenu shvatih
punoću mirisa
uzdrhtalih snova.
Shvatih da tišina diše
modrinu rasutih nota.
Tvoj glas miluje
vedrinu mog osmeha.
Da li sam ti ikada,
da li sam ti
ikada rekao
volim te…????
Zanemi ću i ovaj put
tišinom pokrit’ umorne zelje
ogrnut’ plašt rasutih snova
i dodirom šaputati
još danas, još samo ovaj put
Volim te…
Drhtim, znaš da drhtim
tvojim imenom u jutru
mirisnih plodova.
Smiješ se, prepoznaješ se
u svakoj riječi
goriš, znam da goriš ispod
zatvorenih dodira.
Da li sam ti ikada,
da li sam ti
ikada rekao
volim te…???
Bezbroj uzdaha vrištalo je
samo tebi znanoj
ćutale su reči izmenjene kradom
u trenucima kad dodirivali smo
pahuljaste oblake naše stvarnosti.
Kad vetar odsvira poslednju
simfoniju tvog zivota,
okrene listove njihovih nota,…
seti se nekog ko je bio
slučajni prolaznik tvog zivota….

image